TRIBINA BOŠNJAKA

POVRATAK BOŠNJAKA U GACKO I KULU FAZLAGIĆA

1. Gospodine Tanoviću možete li nam ukratko iznijeti hronologiju događaja vezanih za povratak Bošnjaka na područje općine Gacko?
Hronološki, od aprila do početka jula, 1999. godine, Srbi su vršili hapšenja, mučenja, ubijanja i progon preživjelih Bošnjaka u Gatačkoj općini. Ti prognani ili izbjegli Bošnjaci iz Gacka su se kasnije većinom sakupili u Mostaru gdje su i formirali slavni bataljon       “ Šargan “ 29. avgusta i gdje su hrabro učestvovali i doprinijeli odbrani Mostara. Čak i oni koji su bili protjerani u Makedoniju, njih oko 1100, odbili su da idu u druge zemlje i većinom su se vratili u Mostar.
O povratku u Gacko i u Kulu Fazlagića se dosta govorilo, pa i pregovaralo zadnjih godina, ali su Srbi postavljali razne prepreke povratku sve dok situacija nije sazrela za povratak u avgustu ove godine. Kad sam došao u posjetu Mostaru  3. maja ove godine, g. Dževad Memić, predsjednik Općine Gacko u Mostaru i predsjednik Ureda za Povratak, mi je pripremio doček i susret sa Bošnjacima iz Gacka u njihovim prostorijama u Sjevernom Logoru. Tom prilikom, pored ostalog, pitao sam sve prisutne kakav je najveći problem povratka u Gacko i Fazlagića Kulu? Odgovorili su mi da sve dok se nalazi kasarna srpske vojske u Fazlagića Kuli nema govora o povratku u Kulu, a sve dok se Bošnjaci ne povrate u Kulu neće niko da se vraća ni u sami grad Gacko a ni u okolna sela. Poslije mog povratka u Sarajevo odmah sam otišao kod Predsjednika Alije Izetbegovića, 5. maja, i on mi je savjetovao da mu donesem zvanični zahtjev od Općine Gacko čim prije. Ja sam odmah nazvao g. Dževada Memića i saopćio mu zahtjev Predsjednika. On je odmah napisao pismo i poslao ga meni idući dan. Sastao sam se opet s Predsjednikom Izetbegovićem u ponedjeljak, 10. maja, i predao mu pismo lično. On ga je pročitao i rekao mi da će odmah poslati zahtjev Westendorphu za uklanjanje kasarne. U subotu, 15. maja, dan prije mog povratka ovamo, iz Predsjednikovog kabineta su mi poslali poruku da je Predsjednik poslao pismo g. Carlos Westendorphu i generalu Montgomery Meigs-u, sa zahtjevom za hitno uklanjanje srpske kasarne u Kuli Fazlagića. Poslije mog povratka ovamo, obaviješten sam da je SFOR istjerao srpsku vojsku iz Kule. G. Dževad Memić je poslije toga u više navrata išao u Gacko na pregovore o povratku izbjeglica i prognanih u Kulu i u Gacko sa g. Milanom Radmilovićem, predsjednikom općine Gacko, koji je izgleda razuman i umjeren čovjek, i drugim Srbima i utvrdio program povratka. Konačno, na 25. avgusta je krenula velika kolona automobila i kamiona iz Mostara sa oko 250 Bošnjaka, u pratnji  SFOR-a, za Kulu, od kojih je odmah ostalo oko tridesetak u kući Ramiza Džeka, da vrši popravku popaljenih kuća i da pripreme za dolazak drugih, pa se broj ubrzo povećao na 50 domaćina.

2. Kakva je sadašnja situacija na terenu? Kako povratnici preživljavaju ove zimske dane, imaju li osnovne uvjete za život ?
Situacija je veoma teška. Srpski zločinci, vjerovatno isti oni koji su ih klali i palili 1992, i kojima je mjesto u Haagu, sada žele da ih natjeraju da bježe opet u Mostar. Prvo su četnici, 05. Septembra, u sedam sati na večer, zapucali iz PAM-ova po jadnim povratnicima, vjerovatno da ih zastraše, a onda su ih 07. septembra granatirali iz minobacača. Ni SFOR, a ni APTF, nisu bili prisutni. Kad je sugerirano povratnicima da se vrate u Mostar, svi su to odbili sa riječima da ih ni hiljade granata neće otjerati sa svojih omeđina i ognjišta. Međunarodna zajednica nije odmah reagovala na granatiranje. Ja sam odmah poslao protestno pismo Predsjedniku Clintonu, koje je i prof. Boyle potpisao. Poslije toga SFOR je stalno prisutan u Kuli. Međutim Srpski zločinci ne odustaju od svojih namjera da im smetaju. Nedavno su čak počeli i da im miniraju puteve. Srpska radnja u Gacku, gdje su u početku kupovali hljeb i neke namirnice, je demolirana eksplozivom od četnika, pa sad moraju da dovoze sve iz Mostara. Velika je sreća što je g. Memić dobar i razuman organizator pa je taj povratak dobro planirao i uvezao sa UNHCR-om i drugim donatorima, formirao je stručne timove za projekte, sanaciju, obnovu kuća, infrastrukturu, elektromrežu, vodovod, ambulantu, školu, poštu, mjesni ured, građevinsku operativu, i sl. Oko petnaest kuća već je pokriveno. Dobili su dobar traktor sa svim priključcima iz Švajcarske. Dobili su šest krava od Kantona, pa im je nedavno jedna otelila muško tele i nadjeli su mu ime Kanton. Taki su naši Gačani. Ni u najtežim uslovima , šala i humor ih ne napušta. Gatački Bošnjaci povratnici i njihovi lideri su veoma hrabri, razumni, otporni i čvrsti ljudi. Održat će se, inšallah.

3. Koje akcije planirate organizirati u narednom periodu u cilju nastavka pomoći povratnicima ?
Sa nedavnim Gatačkim Sijelom se prikupilo prilično donacija koje su im uručene da ih upotrijebe za one svrhe koje su najpotrebnije a koje UNHCR ili drugi donatori neće dati. Mi ćemo svakako opet praviti sličnih akcija gdje je naročito istaknut naš tradicionalni teferič na Aliđun, gdje Bošnjaci dolaze iz svih krajeva Amerike i Kanade. Primjera radi, naši povratnici uopće nemaju kompjutera i printera, čak ni za održavanje veze preko e-mail-a, pa moramo apelirati na dobročinitelje iz dijaspore da to doniraju našim hrabrim povratnicima i Gatačkoj općini u Mostaru. Naravno trebaju donacije i za školu, kamion, kombi, vatrogasna kola, ambulantu, generatore za struju, građevinski materijal, i sl. Apeliramo za pomoć svima dobročiniteljima. Fazlagića Kula , nije samo skup od 13 Bošnjačkih sela, ona je i naš simbol i mora se održati, inšallah.

4. Možete li iznijeti više detalja o nedavnom otkrivanju masovne grobnice kod Gacka u kojoj je otkriveno 100 tijela masakriranih Bošnjaka ?
To nije bila jedna grobnica nego više grobnica i grobova. Posmrtni ostatci masakriranih Bošnjaka su prikupljani po raznim predjelima Gatačke općine onako kako su to očevidci svjedočili. Ekshumacija ubijenih Bošnjaka 1992.godine u Gacku je trajala duže vremena, a još nije potpuno završena. Ukop sa zajedničkom dženazom je obavljen uz prisustvo nekoliko hiljada građana 30. septembra, 1999.godine u gradskom haremu Sutina u Mostaru za 90. Bošnjaka iz Gacka, u Sarajevu za 8. Bošnjaka, u Gacku za 4. Bošnjaka, a jedan Bošnjak je pokopan u Opličićima kod Čapljine, a jedan u Konjicu. Nedavno je opet ekshumirano i pokopano još deset ubijenih Bošnjaka iz Gacka i Nevesinja u zajedničkoj dženazi. Naravno kosti mnogih ubijenih Bošnjaka u Gacku 1992.godine još nisu pronađene.

5. Imate li informacija o eventualnim novim inicijativama za povratak Gačana na svoja ognjišta ?
Sprema se povratak Bošnjaka u grad Gacko, obližnje selo Gračanicu, a i Borač, koji je prilično udaljen i koji graniči sa Fočom i Kalinovikom. Oni se vraćaju na proljeće, inšallah, jer bi ih zima uništila. Na proljeće će se i u Kuli znatno povećati broj povratnika.

6. Šta je po Vašem mišljenju glavni razlog za izostanak sličnih akcija za povratak Bošnjaka u druge gradove u BiH ?
Amerika je 1995 dala pragmatičan, ali slabo i površno pisan plan, Daytonski Sporazum, koji je zaustavio ratna ubijanja ali koji je praktično priznao etničko-teritorijalne rezultate

agresije, proveo de facto partition i legitimirao etnički koncept vlasti. Povratak svih na svoje u skladu sa Aneks 7, Daytonskog Sporazuma, nije implementiran. Sporazum se arbitrarno i selektivno implementira.Veliki broj ratnih zločinaca je još na slobodi i sabotira implementaciju Sporazuma. Glomazne, Daytonom propisane, ekonomske i državne institucije su odbojno djelovale na privredna ulaganja Zapadnih investitora. Nije se napravila potrebna atmosfera da ohrabri privatni sektor i da privuče strana ulaganja. Ekonomija se potpuno oslanja na stranu pomoć. Kako strana pomoć presušuje tako se smanjuju šanse da proradi domaća ekonomija. Ovo stvara ciklus iz koga je teško pobjeći. Izbjeglice imaju često bolji životni standard u izbjeglištvu nego ako se vrate u svoja spaljena sela. Da bi se izbjeglice vratile u većem broju treba stvoriti i neka zaposlenja za njih u područjima u koja se vraćaju. Povratak Bošnjaka ide dosta sporo a i ograničeno. Naravno, u neka mjesta, kao n.pr. u Foču nema još povratka, najviše zato što su zločinci tamo na vlasti, a neki od najvećih zločinaca, kao Radovan Karadžić, izgleda tamo su se krili do nedavno, pa možda i sada. Oko 20,000 Bošnjaka iz okolice Zvornika čeka na popravku svojih kuća od međunarodne zajednice koja to sporo radi. Moje informacije, od prije par mjeseci, govore da se vratilo u Banja Luku samo 65 Bošnjaka. Oko 1000  Bošnjačkih porodica prijavilo se za povratak u Trebinje. Statistički, svake godine vjerovatnost povratka izbjeglica se smanjuje za 10% i tako izgledi da se opet stvori multietničko društvo se smanjuju iz godine u godinu. Predsjednik Svjetske Banke James Wolfenson kaže da će banka koordinirati donatorsku pomoć Prijedoru, Gacku, Nevesinju, itd., ali pod uslovom da te općine otvore vrata povratnicima. I sami Srbi, kao i njihovi lideri, uviđaju da su bojkotovani od međunarodne zajednice i humanitarnih organizacija zbog njihove isključivosti, genocidnog ponašanja i odbijanja saradnje. Ekonomska bijeda u srpskom entitetu je veoma značajna. Ekonomska računica je natjerala i Gatačke Srbe da dozvole povratak Bošnjaka pa izgleda da razumni i umjereni među njima sve više dolaze do izražaja. Takve tendencije sve više preovladavaju i po drugim mjestima BiH. I Amerika sada uviđa greške Daytonskog Sporazuma kao i teške greške njegove slabe i selektivne implementacije. U zadnje vrijeme i međunarodna zajednica je odlučnija po pitanju povratka izbjeglica, smjenjivanju odgovornih funkcionera zbog opstrukcija, a nadamo se da će biti uskoro još odlučnija i za hvatanje ratnih zločinaca koji najviše i priječe povratak protjeranih Bošnjaka i Hrvata u srpski entitet. Vrijeme je na našoj strani. Postoje pozitivne prognoze da će se sva tri naroda početi sve više okrećati prema integraciji u Evropu i tako će pojačati ekonomske i političke reforme koje bi dovele do opadanja nacionalnog i vjerskog šovinizma i netrpeljivosti i stvaranja evropskog identiteta. Vjerovatno, Evropa i Amerika će biti prisiljeni da počnu sa ozbiljnijom ekonomskom pomoći i da stvore neki novi “ New Deal “i za Bosnu a vjerovatno i neke druge Balkanske države da ubrza taj proces.  


7. Šta učiniti da se poboljša suradnja između dijaspore i naše matice kad je u pitanju povratak prognanika i kad su u pitanju druge akcije ?
Ja mislim da dijaspora, prije svega, treba da se bolje organizuje. Tako, primjera radi, da nismo dobro organizovali Udruženje Bošnjaka Gacka, nebi mogli očekivati ni petinu donacija koje smo nedavno skupili, a ni druge akcije, sijela i teferiče koje smo imali zadnjih godina a koje nas okupljaju i uvezuju u pravu zajednicu. Bošnjaci Gacka imaju namjeru, inšallah, da kupe komad zemljišta iduće godine i da tu naprave svoj centar i mjesto za teferiče i sijela. I druga područja treba da se uvezuju i da stvaraju zavičajna udruženja sa vrijednim i kooperativnim odborima pa da pozivaju ugledne Bošnjake iz svojih mjesta da ovdje dolaze i da nas upoznavaju iz prve ruke o problemima i potrebama njihovih područja. G. Sulejman Tihić, potpredsjednik SDA BiH, 26.avgusta,1999.godine je poslao cirkularno pismo svim organizacijama u inozemstvu apelujući za pomoć izbjeglicama koje se vraćaju u srpski entitet. On je rekao da će se dijaspora, isto kao u odbrani od agresije, i ovog puta uključiti u akciju i pružiti pomoć. On ističe da se povratak izbjeglica smatra najznačajnijim političkim, ekonomskim, humanitarnim i socijalnim pitanjem i naglašava da pomoć izbjeglicama ima isti značaj kao i pomoć pružena za vrijeme agresije. Ja sam ovaj apel dostavio svim Bošnjačkim organizacijama, pa i pojedincima, i tražio da se organizuju slične akcije kao što je učinilo Udruženje Bošnjaka Gacka. Međutim, nekako se sporo reaguje, a ja ne mogu da ih guram i vodim u sve akcije. Gačanima je trebalo samo jednom kazati i njihov odbor se odmah sastao i prihvatio prijedlog za akciju i onda je odmah proveo u djelo. Jezgro Udruženja Bošnjaka Gacka je njihov odbor koji se sastoji od ljudi izuzetne vrijednosti i kvaliteta, a to su : Fehim Džanković, predsjednik; SuljoZvizdić, potpredsjednik, Velija Fazlagić, sekretar, Ferid Džanković, blagajnik, i odbornici Šućrija Tanović i Vehbija Kurtović, a i odbornici iz Detroita Adil Kurtović i Ahmo Grebović, i iz Portlanda Edhem Sarić.Ovo su ljudi takvih kvaliteta da bi čovjek s njima mogao čak i državu stvarati a ne samo udruženje. Po onoj narodnoj, oni mogu “ stići i uteći i na strašnu mjestu postojati “. Na njih se drugi iz dijaspore trebaju ugledati. Svi mi moramo shvatiti da svaka prava pomoć i pojedincima a i zajednici iziskiva žrtve u vremenu, trudu ili novcu. Samoodržanje u tuđini i pomoć svome narodu i napaćenoj domovini traže od svih nas doprinos i u novcu a i u radu za opću dobrobit i hajr.

8. Kako ocjenjujete konstituiranje i razvoj Bošnjačke zajednice u Chicagu ?
Pa, mislim da su naši predhodnici ovdje udarili temelje još davne 1906. godine, kada su registrovali kod države Illinois prvu Bošnjačku organizaciju Džemijetul Hajrije. Iz ove organizacije vode korjenje i Bosnian American Cultural Association ( BACA ) i Islamic Cultural Center ( ICC ), a utjecala je i na formiranje drugih organizacija u Chicagu i u Americi. Mi već imamo 14 raznih organizacija u Chicagu, a prve smo korake nedavno učinili da se sve udruže pod jedan kišobran. Ja mislim da bi im svima trebala da bude svrha da prave harmoniju i slogu jedni s drugima i da slave zajedno neke zajedničke BiH praznike kao što je Dan Državnosti i Dan Nezavisnosti. Pored toga, mislim da bi im glavni zadatak u Chicagu, gdje već živi oko 25,000. Bošnjaka, trebao da bude kupovina neke veće zgrade sa parkiralištem, gdje bi mogli da osnuju Bosanski Kulturni Centar, koji bi mogao da služi kulturnim, vjerskim, socijalnim, sportskim, folklornim i drugim potrebama raznih BiH organizacija u dijaspori. Ako to ne učinimo, istopićemo se. Amerika melje i asimilira. Nikad ne smijemo zaboraviti genocide, odrođavanja i asimilacije koje su vršene nad nama. Moramo njegovati visoku i zdravu nacionalnu svijest, a za to trebamo stvarati naše vlastite institucije ne samo u BiH nego i u dijaspori.

9. Na kojim projektima i akcijama ste trenutno najviše preokupirani ?
Pa eto sad smo upravo završili akciju Bosanskog Koordinacionog Komiteta gdje sam poslužio kao chairman i inicijator formiranja ovog kišobrana pod kojom smo skupili 14 bosanskih organizacija da bi zajednički proslavili Dan Državnosti BiH. Na vama je sada da to održite i uvežete.Upravo prije ove akcije poslužio sam Udruženju Bošnjaka Gacka kao inicijator i konferensijer na Gatačkom Sijelu gdje smo prikupili oko $14,000 donacija za povratnike. Sve to iziskiva dosta vremena i truda. Zbilja nemam vremena za ovakve akcije, ali uvijek se nešto desi pa zaglavim. Inače radio sam i radim na raznim projektima vezanim za Bosnu i Bošnjake. Eto i vama nešto pomognem u Tribini Bošnjaka, a aktivan sam i u Bosansko – Američkom Kulturnom Udruženju kao predsjednik Nadzornog Odbora, u SDA Chicago USA sam počasni predsjednik, u SDA BiH sam član Glavnog Odbora, a predsjednik sam Bosanskog Informativnog Centra ispred koga sam inicirao prije dvije godine veoma značajnu Međunarodnu Akademsku Konferenciju o Bosni i Bošnjacima sa velikim učešćem domaćih i stranih naučnika. Sad radim na sređivanju i editovanju materijala sa te konferencije koji je veoma obiman, preko 900 kucanih stranica radova od 45 eminentnih naučnika i stručnjaka iz raznih oblasti. To spremam za štampanje na engleskom jeziku, pa su nastali mnogi problemi koje moram riješiti. Nikad nisam prestao moju aktivnost kao član udruženja MLADI MUSLIMANI , pa su me ljetos slali sa ing. Teufikom Velagićem i drugim starim suborcima po raznim mjestima BiH da držimo tribine, a to nas uvijek podmladi i revitalizira. Pored toga radim i na svojim memoarima za koje mnogi pokazuju interes, a pišem nešto i o historijatu i razvoju Bošnjaka ovdje u dijaspori. Eto, to je jedan dio mojih akcija, a mnogo se vremena nema, jer kao što vidite, mnogi me razvlače na razne strane i iz Bosne a i iz dijaspore. Isporučite moje mahsuz selame svim čitaocima Tribine Bošnjaka.